Idine staklene špekule

ponedjeljak, 19. listopada 2009.

Angelus on duty

Očito je da je došlo do promjene. Razlog: životnost. Najveću promjenu doživjeli su kosa, ramena i ornamenti na krilima. Dodana je drugačija nijansa bakrene boje na kosu, te svjetlija nijansa zlatne na krila. Ostale boje na krilima su jednako intenzivne, samo su slike fotkane pod drugim kutevima, pa se čine drugačijima. Središnji vrtlog je ublažen svijetlijom žutom i maglicom bijele koja iz centra pada prema angelu.
Moj komentar na sliku: Treba snaga da bi se nosila krila ovako bogate teksture, no čovjek/angeo je skromno jednostavan u svojoj fizionomiji. Krila su najistaknutija zbog poruke koju šalju: snaga vjere, volje, slobode, ljepote. Osjeća se poniznost pred nečim još jednostavnijim a daleko moćnijim. Leđa su okrenuta promatraču

U nalaženju

Ovako Ida mijenja stvari :). Naime, slika dolje je tamnija zbog fotoaparata. Sve je skoro :) isto kao na gornjoj osim djevojčice i "vatrometa". Razlog promjene: životnost, strast! Dakle, nedostajala je emocija. Moj komentar na sliku je sljedeći: ona je spoj zemlje, vode, zraka i ljudske snage da upravlja šarenim krugom života. Istaknuta je odvojenost elemenata kroz jednostavnost/složenost nijansi boja, te povezanost kroz bazu nijansi -crvena i plava (ljučebasta). Bijeli su jedino krhko uobličenje čovjeka i snaga koja pršti iz njegova života kojim upravlja. Bijelom je naglašena odvojenost čovjeka od ostalih elemenata koji su jednim dijelom izvan kruga života budući predstavljaju onaj dio prirode kojim čovjek nezna upravljati. Slika prezentira realnost današnjeg života s razlikom u tome što je u njoj čovjek svjestan svoje unutarnje snage i svojih fizičkih ograničenja, budući ne upravlja svime oko sebe.

Angelus on duty

srijeda, 9. rujna 2009.

Šutnja
Dimenzije: 70x50 slikarski papir
Tehnika: ugljen, boja lak, tempera

Obično slikari kažu da je najteže slikati po temama, a najlakše po predlošku. Meni je sve teško ako nisam počašćena nekim spiritom :) (i ne mislim na žesticu). Volim slikati po temama (npr.Šutnja) jer tako proniknem najdublje u sebe, a slika je gotova kad osijetim mir. Sve dok osijećam nemir, slika se mijenja i mijenja i mijenja...

Na temu šutnja, zamislila sam dvoje jednostavnih ljudi na čijim licima sam istaknula samo oči i to neobično velike. Oni gledaju svatko u svom smjeru zadubljeni u sebe, no tjelesno ostaju povezani u zajedništvu. Ispred njih u polukrugu nalik presjeku zjenice oka, divlje i oštre su misli u košmaru, a zapljuskuju ih valovi emocija.

Tako ja vidim i definiram šutnju. Želim pobjeći tamo gdje nitko ne može, a to sam ja, no trebam sigurnost Svijeta, a to je osoba meni najbliža.

Angelus on duty

ponedjeljak, 29. lipnja 2009.

Čvrsta vaza i bose noge

U ovom postu je demonstrirana izrada vaze od papira, cementa, pvc vlakana, sredstva protiv smrzavanja i naravno vode. Kalup je od tvrdog stiropora 1 cm debljine i premazan jestivim uljem. Ako se kalup puni u jutro, već navečer se može odvojiti od kalupa. Drugi dan se može na grubo ošmirglati tek toliko da se maknu veće nepravilnosti. Neka se suši nekoliko dana no ne na suncu. Kad posvijetli može se jače ošmirglati, oblikovati i sl. Posudu treba dobro očetkati i istuširati. Nakon toga nek se suši još nekoliko dana pa može i farbanje. Prije svega je potrebno pripremiti najvažniji alat - kreativnost i uz nju fotić da se zapamti.

Angelus on duty

subota, 3. siječnja 2009.

Male porculanske špekulice

Ovo carstvo porculanskih lutkica nedavno je u Budimpešti otkrio pustolovni Sebastijan. On je oduševljen, a vidi se i ja! Svaka lutkica ima svoje ime, ručno je izrađena i oslikana, a odjeća je sašivena od najkvalitetnijih materijala. Izrađuje ih bračni par iz Italije pod nazivom "Monte Dragone"

ponedjeljak, 17. studenoga 2008.

Ovaj vikend (subota) oplemenjena je novim iskustvom - izradom posuda. Ovo su moje ručice vrijedno punile kalup i uređivale rub.

Naš domaćin je i ovog puta bio karizmatični Goran. Do našeg dolaska sve je pripremio..namočio papir, napravio dva primjerka, pripremio alat...a gospođa je pripremila odličan doručak :)

Na jednom od primjeraka koji su nas dočekali, a koje je trebalo dalje obraditi, rašpom skidam nepravilnosti na dnu potencijalne posude.

I nakon pregršt instrukcija, dječica kreću u akciju. Malo grubog, malo finog brusnog papira..

Brusili smo tako dugo dok posude nisu poprimile zadovoljavajuću glatkoću.

A onda tuširanje.

Nakon što smo se sprijateljili s alatom i dobili viziju finalnog proizvoda, krenuli smo u izradu smjese kojom ćemo napraviti nove posude.

Postupak je jednostavan: novinski papir rastrgati na komadiće i namoćiti u vodu; napraviti kalup od stiropora ili pripremiti posudu koju ćemo obložiti smjesom; pripremiti "mixer", pripremiti cement; pripremiti sredstvo protiv smrzavanja (može i bez); prema veličini posude odokativno odrediti potrebnu količinu smjese; ocijediti namočeni papir (nakon nekoliko sati ili drugi dan) (načina za to je više, razvijete ideju i ocijedite već nekako); rukama ili mješalicom napraviti masu; dodati cement (omjer: 1 šaka mokrog papira,1 šaka cementa); dodati smjesu protiv smrzavanja; mixati; dodati vode ako je pregusto.

Na ovoj slici se vidi priprema smjese.

Kalup za kaskadu izgleda ovako - s pribadačama spojene stjenke stiropora.

Prije nanošenja smjese, posudu treba namazati uljem, deterđentom ili pošpricati wd-om kako bi kasnije lakše odvojili posudu od kalupa koji ćemo opet upotrijebiti.

Najbolje je početi od popunjavanja čoškova, te oblagati stijenke prema gore. Jednom rukom držati vanjsku stranu one stranice koja se oblaže, budući se radi o stiroporu koji je lagan i krhak.

Ako se puni posuda koja nam služi kao kalup, treba ju također namazati i napuniti smjesom. Nastojimo da slojevi budu ravnomjeri, zatapkani i kompaktni, a ne da se odvajaju. Rub treba biti podebljan i već prije sušenja što ljepše formiran kako bi prilikom brušenja imali što manje posla.

I za kraj još samo rupa na dnu posude da nam se suvišna vlaga ne zadržava i remek djelo je finito.

Ovo je izložbeni primjerak Sebastijana i gotove pofarmane posude koja krasi zbirku našeg domaćina.

Na kraju priče poanta je da svatko gore navedenu tehniku oživi idejom i kreativnošću. Posude mogu biti različite, a mogu trajati jako dugo (nekoliko godina). Mogu biti predivan, unikatan ukras domu, kao i čuvari korijenčića naših cvjetnih ljubimaca. Svoje kreacije ću pokazati u nekom drugom postu, najvjerojatnije u toku zime kad ulovim mirnog vremena.

Još jednom, "Hvala dragi i vrijedni Gorane na pozivu, na mentorstvu i gostoprimstvu!".

petak, 14. studenoga 2008.

Jedna vrtna špekula za poseban vrt

Jedno rano poslijepodne provela sam u jednom vrtu usred Zagreba. Prizor me iznenadio, izazvao osmijeh, osjećaj mira i zanesenosti. Činjenica da se nalazi na krovu zgrade učinila je impresiju jačom. "Zar postoji nešto takvo u ovom komercijalnom gradu punom izloga?" Hvala nebesima i našem dragom domaćinu na divnom spoznajnom iskustvu kako POSTOJI.

Ovo je vrt na krovu zgrade. 30 godina rada, volje, želje. Gradska oaza je cca 50 m od Markovog trga na Gornjem Gradu. Pogled se pruža na sve strane.

Ovo je domaćin Goran. Sam je nosio zemlju na krov, sam uzgajao biljke, sam dizajnirao svoj zeleni kutak mira i kreativnosti. Neke biljke izrasle su iz sjemena i danas su mala stabla. Goran voli bonsai i predan je toj ljubavi. Radi čak i posude za svoja drvca na jedan poseban način o kojem ću uskoro pisati puno opširnije. U vrtu ima svega...puzavica, cvjetnica, bonsaia, sukulenata, mahovine, trave ...

U vrtu je čak i malo jezerce u kojem su do ove godine plivale ribice. (zima ih je spriječila da nastave svoj boravak :(

Ima ljuljačka, stol i stolice, postolja za posude, male stazice...sve za guštanje.

Ovo je bio najsunčaniji kutak pa samim time odličan za demonstriranje užitka. Svaka čast Gorane! Hvala na pozivu i gostoprimstvu!

ponedjeljak, 3. studenoga 2008.

Kako nastaje anđeo

Počelo je skicom. Nastavilo se podlogom.

Nanosi se boja. Ovako je završio prvi dan.

vako nakon dorade..

Odvažno na podlogu..

Odvažno s bojom..

Promjena raspoloženja..Narančasto?

Ma ne, ipak žuto :).

Nakon cijelog dana stajem i fotkam.

I to je za sada to..

nastavak slijedi...

petak, 31. listopada 2008.

Obiteljsko stablo :)

29.10.2008. održala se radionica "Za svojim korijenima" u mentorstvu Mladena Pavela. To mi je bila prva radionica u Kulturnom centru Bistra u organizaciji naše knjižnice. Okupilo nas se svega 5-tero, no ovo je bila prva radionica i očekuje se više sudionika. Za mene je ovaj prvi susret bio sasvim dovoljan da shvatim kako se ne uklapam u profil "kopača"starih arhiva, matičnih knjiga i leksikona prezimena. Izrada stabla naime, zahtijeva puno slobodnog vremena i iziskuje dosta znatiželje. Bilo bi za buduće nasljedstvo korisno napraviti obiteljski album, osobito ako ga se može potkrijepiti fotografijama i nekim dokumentima.

Inače za one dovoljno entuzijastične, u izradi stabla potrebno je krenuti od sebe sama i godine svog rođenja.
Stablo se izračuje kao "blok dijagram" s prozorčićima od dna stranice prema gore (ma može i obrnuto).
Slijede podaci o roditeljima (ime, prezime, godina i mjesto rođenja). Pa podaci o djedovima i bakama za svakog, pa njihovim roditeljima i td.

- baka -deda -baka -deda

-mama -tata

Ida

(Zagreb, 11.06.1979.)

Ovo je stablo po vertikali. Ono se može nadograđivati upisivanjem braće i sestara, stičeva, teta i sl.
Mišljenja sam kako je najpametnije krenuti od pretraživanja vlastitog tavana, podruma i prašnjavih kutija.
Kao pomagalo koristi i literatura poput "Hrvatski prezimenik 2008."-trilogija, to je ujedno i najnovija literatura; "Leksikon prezimena"; "Hrvatska prezimena" by Šimunović i sl. Iz ovik knjiga ćete dobiti podatke o značenju korijena prezimena. npr. Špoljar - je nastalo od njemačke riječi sporer što znači ostrugar.
Dobro je i koristiti biografije vlastitog kraja ako postoje.
Naravno, neizostavan je i razovor sa svim živima koje poznajete, jer su njihova iskustva neprocjenjiva, kao i fotografije koje posjeduju.
Također bi trebali posjetiti župnika i matični ured, te ih zamoliti za uvid u matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih.
Na internetu možete koristiti Arhinet - no on vam ne dopušta puno toga ili ancestrey.com
Family Tree Maker - će vam omogučiti izradu obiteljskog stabla u računalnom obliku, koje onda možete pretvoriti u album sa slikama. Preporučam ga ako se imalo snalazite s računalom, jer je rezultat fantastičan.
Za sve detaljne informacije posjetite stranicu http://www.rodoslovlje.hr/ koja će vas uputiti na svoje članove, literaturu i radionice. Za izradu stranice odgovorno je društvo "Pavao Ritter Vitezović" Ul.Cvijete Zuzorić 53, Zagreb. Također ste se slobodni javiti njihovom predstavniku i članu mladen.paver@zg.t-com.hr

Sretno svima koji se odluče!

Ja ću naslikati neko predivno drvo, a svaku granu ću posvetiti onima koji su bili ili jesu dio mog života.

petak, 17. listopada 2008.

Malo drugačija druženja - PKP

Radovan.

On je krivac što stotine mladih može skladno

funkcionirati 2-3 dana u ekstremnim uvjetima.

Pogledajte samo taj osmijeh!

Ovako sve počinje.

Prije pohoda se treba dobro naspavati, a nakon

pohoda treba turbo spavati.

Duga Resa. Ovako se mi okupljamo.

I ovako kreće naš pohod, skladno i odlučno.Ovo nam je prvi uspon i nemamo

nikakvih problema.

Svi su nasmijani i dobre volje.Još uvijek su svi srdačni i dobre volje.Obilazimo mjesta.

Donosimo mještanima dobru volju, molitvu.Malo kasnije već šmrcamo.

Tijela reagiraju na povećani napor.Skupljamo snagu za nastavak...šeširić glavu čuva. Drugi uspon uf...

Sklikano je iz daleka kako bi se prikrile

grimase od napora i boli. Žuljevi čine svoje.Predah, stanka, odmor, hrana, hrana, hrana...I nakon još dosta hodanja, 13 postaja, sjedimo

/stojimo u crkvi na zadnjem misnom slavlju.

U duhu zajedništva crpe se posljednji atomi

snage za radost, ispunjenost. Svatko završava PKP s nekom novom odlukom.

Svatko barem neku sitnicu promijeni u sebi na

bolje .Svi smo umorni, no duhom vedriji i nikako

usamljeni ili prazni. Tako završava svaki PKP i u

takvim emocijama leži njegova težina.Ponekad završetak bude ovakav. U mraku,

tišini, samo svijeće i pjesma. Zahvalni smo.

četvrtak, 16. listopada 2008.

Dječje špekule - soba 8

Marina. jedna od blizanki roma. Sestra i ona su rođene prerano i u inkubatoru izgubile vid. Marina je potpuno slijepa i s velikom retardacijom, a Angelina ne vidi samo na lijevo oko. Nakon rođenja su izgladnjivane od strane roditelja kojima je oduzeto skrbništvo i pravo viđanja. Marina može hodati, ali ne želi. Voli da ju se nosi i mazi. Voli kad joj pjevam, ljulja se u ritmu. Pokretna je i voli se penjati. Često se penje preko ograde kreveta pa kad nije s nekim u šetnji, zavojem je vezana za krevet. No nije to ništa strašno. Ona mora malo biti sputana jer bi se inače mogla ozljediti. Jede sve. U bolnici je mezimica.

Angelina. Druga blizanka roma. Ona je jedna od sretnica jer je posvojena u Italiju. Ana je moja prijateljica i žrtvovala je jako mnogo kako bi Angelina napredovala. Angelina bi bila samo još jedno dijete s mentalnom retardacijom da joj se ona nije posvetila. Danas Angelina ide u školu i raste kao i sva druga djeca. Na oko nikada neće vidjeti, ali uz puno ljubavi svladat će i tu prepreku. Vesela je i zaigrana, razumije sve, govori talijanski. Voli naočale jer sakrivaju oči. Voli sve što i male djevojčice od haljinica do nakita. Izbirljiva je u hrani. Ne dolazi često u posjetu sestri jer se boji da ju opet ne ostave u bolnici.

Staša. Vesela djevojčica. U glavnom u krevetu, no voli vožnju u kolicima. Ima krevet do Josipovog. Jede gotovo sve, a sonda je za terapiju. Voli kad joj se govori da je lijepa. Razumije poprilično kad joj se obrača. Jako je emotivna i vezana za osoblje.

Marin. Umiljat i stalno u krevetu. Ne može hodati, ali voli kolica i šetnje. Jede samo kašice i samo ako su ukusne. Za razliku od ostalih, tiho je dijete. Ima predivan grlen smijeh kad ga se mazi i veelike oči. Roditelji ga posjećuju i brinu se za njega.

Dragan. Kad želi privući pažnju jednostavno pljuje. Ove godine je operirao stopala kako bi lakše hodao. Jede sam, zaigran je i voli se maziti. Lijep je ko slika i malo glasan. Mezimac.

Slađana. Kad želi privući pažnju, njiše cijeli krevet i jako lupa da bude što glasnija. Kad je zaigrana dubi na glavi i uvijek je naopačke. Jede samo kašastu hranu ali jede dobro. Vesela je i zaigrana, hoda.

utorak, 14. listopada 2008.

Projekt očuvanja okoliša

Projekt "Priroda, najljepši mozaik" ima cilj razvijanja svijesti mještana i posjetitelja Bistre koja je sastavni dio parka prirode "Medvednica".

Projekt smo razvili Ivica i ja kao vodeći predstavnici udruge izviđača "25.SDI Bistra". Prijavivši se na natječaj objavljen od strane MZOPUG, udruzi je odobreno 30.000,00 kn za izradu projekta. Članovi su u namjeri razvoja svijesti u izradu projekta uključili i same mještane koji su pomogli u postavljanju tabli, ali i samoj pripremi. Akcija je protekla odlično i vrlo uspješno. Prilikom postavljanja napravljen je i kratki dokumentarni film od strane "Fade in", te je prikazan na HRT-u.

Poruke su osmišljene sa ciljem da ostanu zapamćene pojedincu koji ih čita. Svaka poruka govori što treba činiti, kako se treba ponašati, što se u okolini događa ili što će se dogoditi.

Lokacijski table su raspoređene duž cijele Općine D.Bistra, te na mjestima gdje je ljudska nemarnost uzela maha.

Najvažnije je da su u projektu sudjelovala djeca različite dobi, pa je i nekoliko tabli postavljeno upravo pored škola, vrtića, igrališta.

Table su pripremali stariji članovi udruge izviđača, te su sve table rukom izrezbarene, pofarbane i polakirane. Jedina mana su natpisi koje smo lijepili na drvo. Materijal je nešto kao naljepnica što u kombinaciji s polusuhim drvom nije odreagiralo kao dugoročno riješenje. Unatoč višestrukom lakiranju natpisi su se odlijepili i većina tabli stoje prazne ili s djelomičnim porukama. Naravno da za to postoji riješenje koje se zove ODRŽAVANJE, no danas imenovana udruga nema za to interes.

Osobno žalim što projekt propada zato što sam uložila snage i vremena za njegovu pripremu i realizaciju; zato što je Ivica u njemu vidio potencijal; zato što su ga ljudi dobro prihvatili; zato što su table uljepšale okoliš; zato što je namjera bila ispravna i za dobrobit.

No table još uvijek stoje i pogled na njih me podsjeti koliko je ideja bila dobra, namjera iskrena, no podrška okoline je pasivna i još treba neko vrijeme jer se svijest razvija sporo.

Ja sam među onima koji koračaju brže, čekam one koji čekaju "neka druga vremena" i imam dovoljno strpljenja, ideja i optimizma da započnem ispočetka kad ostali budu spremni.

ponedjeljak, 13. listopada 2008.

Za moje prijatelje i znatiželjne

Prezentiram svoj stalak za slikanje i stolicu.

Njihova vrijednost je prije svega u ručnoj izradi,

izradi s ljubavlju, a tek onda u besprijekornoj funkcionalnosti.

Za moje prijatelje koji nisu našli procjep u vremenu kako bi ih barem na kratko mogla ugostiti.

Josip

Ovo je Josip K.

Naši Svjetovi su se s razlogom sreli. Razlog je taj što smo jedno drugom potrebni. Josip je među svim mojim staklenim špekulama najkrhkija i najsjajnija, iz mene vuče ono najbolje, čini me jačom i ustrajnijom.

Hvala ti Josipe!

Kaktusopija by Ida

Kaktusi su moja biljka. Snažni su i otporni, djeluju zastrašujuće i dobro su naoružani, skladište vodu kako bi što dulje preživjeli, zimi su lijeni i spavaju, ljeti su živahni i puni predivnih ogromnih cvjetova, djeluju samotnjački i nepristupačno a u stvari se vole maziti i traže pažnju.

Ljeti ih zalijevam jedanput tjedno i gnojim istovremeno gnojivima za rast i jačanje korijenja. Držim ih na zapadnoj strani kuće tako da ih u podne sunce ne sprži već da uživaju u poslijepodnevnoj toplini i svjetlosti. Iduće proljeće će promijeniti lokaciju na kojoj će uživati u jutarnjem i poslijepodnevnom suncu.

U ovo jesenje doba su u podrumu i polako se privikavaju na uvjete bez sunca i s puno manje topline. Naime, oni su kao medvjedići i zimi im je potrebna hibernacija jer od proljeća do zime troše puno snage na nove izdanke, cvijetove i rast. Zimi je zalijevanje vrlo rijetko, ovisno o suhoći zemlje, temperaturi prostora i znakovima koje kaktusi pokazuju.

Budući su uistinu napredni, na proljeće slijedi presadnja u malkice veće teglice, ali i razdvajanje onih koji rastu u skupini jer najveći crpe najviše, a maleni jako malo. Kod sadnje koristim isključivo mješavinu supstrata pomice i humusa ili vrlo malo zemlje. Samu zemlju ne preferiram stoga što upija i zadržava vodu te se umulji što kaktusovom korijenu nije drago. Korijen voli rahlo tlo u kojem može nesmetano razvijati svoje krhko korijenje.

Neke mladice odvajam od glavne stabljike tako da ih odrežem i pustim da se osuše tj. zatvore ranu, malo ih umočim u prah od ugljena i posadim u teglicu. Prvih par dana su bez vode, a nakon toga slijedi obilni tretman. Inače kod presađivanja je potrebno paziti da se zemlja oko korijena makne, ali vrlo pažljivo bez oštećenja korijena (kod ukorijenjenih kaktusa i prilikom razdvajanja). Ukoliko se korijen ošteti, ne treba ga zalijevati barem 5 dana od sadnje.

Važno je i da ih se ne drži na jakom suncu preko ljeta. Treba ih zaštititi od jakog sunca koje ih može spržiti, a ozljede su trajne.

Moji kaktusi su predivni i istinski uživam u njihovom razvoju. Inače oni se u botanici nazivaju "savršenom biljkom" - zar trebam išta više reći ;)